Foto

Dragi posjetitelji bloga... dobrodošli.

Ako tražite recepte za zdravu prehranu, na pogrešnoj ste adresi: ovaj blog krcat je receptima za nezdravu prehranu. Osim toga, ovaj blog nije posvećen fotografiranju hrane (ja par puta okinem mobitelom, tek toliko, da imam kakvu takvu fotografiju), zato - nemojte očekivati "umjetničke fotografije".
* * *
Nadalje, na blogu se ne nalaze samo recepti za jela koja ja volim; ima tu puno toga što ja ne volim, ali
«igrom slučaja» našlo se na blogu. Smatram da imam pravo napisati da se meni nešto ne sviđa, pa neka Vas ne šokira kad se negativno očitujem o nekom receptu.

* * *
Što se tematike tiče, ovaj blog spada među hrvatske food-blogove. Po toj logici očito i ja spadam među food-blogere, no, prema vlastitoj želji ne sudjelujem u «akcijama» koje pokreću neki hrvatski food-blogeri. Dakle, svojevoljno nisam sudjelovala u «pritužbama» na HRT-ovu emisiju, nemam nikakve veze s novinskim člankom u Vjesniku, itd.

Sanela

20. 05. 2010.

Kolač/palačinka/tortilja od krumpira i integralnog brašna

Prema originalnom receptu, ovo jelo zove se «kolač», iako, nema nikakve veze s onime što ja smatram kolačem. To jelo donekle podsjeća na palačinke, zapravo, slično je i meksičkim tortiljama, ali nema nikakve veze ni s jednim ni s drugim!

Za razliku od «klasičnih» palačinki od lijevanog tijesta i od «meksičkih» tortilja ove palačinke/tortilje rade se od kuhanog krumpira, integralnog brašna i kvasca, a peku se u pećnici i to samo s jedne strane: gornje – da dobiju zlatasto-narančasto-smeđkastu boju s pokojim crnim mjehurićem; donja strana tijesta ne treba dobiti boju.

Iako se rade na potpuno drugačiji način, imaju drugačiji izgled, okus, a i «konzistenciju», ove palačinke/tortilje od krumpira i integralnog brašna slične su meksičkim tortiljama jer su mekane, savitljive i mogu se narolati, ali ne jedu se nadjevene, tj. jedu se bez ikakvog nadjeva!
Mene ovo podsjeća i na Vašarske tortilje by mamajac (tijesto i priprema su potpuno različiti, ali i jednima i drugima zajednička je «savitljivost» i «mogućnost rolanja»).

Za razliku od drugih «tortilja», ove palačinkice/tortilje, kad se ispeku, ne treba spremati u plastične vrećice ili ih zamatati u foliju, jer ostanu mekane i kad se ohlade; iako, naravno, jedu se dok su tople, al´ nisu za bacit´ ni kad su hladne :)

Kao i za druga tijesta s krumpirom, najbolji je neki brašnasti, suhi krumpir – pa onda ne treba dodavati puno brašna u tijesto.

U originalu, upotrebljava se domaće kiselo vrhnje – pa i ja koristim domaće. Ne znam kako bi to funkcioniralo s «industrijskim», možete probati s nekim masnim vrhnjem ili mileramom.

Upotreba domaćeg vrhnja, a i integralnog pšeničnog brašna, asocira na to da se radi o starinskom «seoskom» receptu – što je točno (recept je navodno švicarski). A tome u prilog ide i veličina ovih palačinki/tortilja, naravno, svatko može raditi «palačinke» željene veličine; ali u originalu ove palačinke/tortilje pekle su se u krušnoj peći: razvaljao se (veći) komad tijesta, obično u krug promjera pola metra i to se tako peklo!

Oni koji me poznaju znaju da i meni nekad idu na živce ona neka rezuckanja i oblikovanja manjih komada – pa ja i u ovom slučaju radim «palačinke» velikih dimenzija, razvaljam oko 5 ogromnih «palačinki» (moje «palačinke» baš i nisu okrugle, recimo da su ovalno-četvrtaste :) i pečem ih na limu od pećnice i gotovo!


Kolač/palačinka/tortilja od krumpira i integralnog brašna

Image and video hosting by TinyPic

Sastojci
300 g integralnog pšeničnog brašna
oko 160 ml mlake vode
prstohvat soli
pola paketića suhog kvasca (3-4 g, ili oko 1/6 kocke svježeg kvasca)
1 kg krumpira
2 žlice ulja
+
integralno pšenično brašno za doradu
+
40 ml domaćeg kiselog vrhnja


Od integralnog brašna, kvasca, soli i vode zamijesite glatko tijesto. Ostavite ga na toplom da se digne.
Vjerojatno će mu trebati malo više vremena, nego tijestu od «običnog» brašna; ja zdjelu s tijestom pokrijem mokrom krpom i sve stavim u isključenu pećnicu koju sam prethodno zagrijala na 70ak stupnjeva – prema mojim iskustvima treba mu manje od sat vremena da se digne.

Krumpir skuhajte u ljusci, ocijedite ga, zalijte hladnom vodom da se malko ohladi pa ga ogulite i zdrobite drobilicom ili ga naribajte na ribež za jabuke.

Kad se tijesto digne, dodajte mu krumpir i ulje pa sve dobro mijesite rukama da se tijesto i krumpir potpuno povežu u glatku, jednoličnu smjesu. Postupno, dodavajte integralno pšenično brašno da dobijete tijesto koje se ne lijepi; potrebna količina brašna visno o vrsti krumpira (ali nemojte pretjerati s brašnom). Možete dodati i sol.

Tijesto ne treba ostaviti da se diže, nego ga treba podijeliti na nekoliko dijelova, ovisno o tome koliko velike palačinke želite (ja napravim oko 5 velikih palačinki koje pečem u limovima od pećnice).

Svaki dio tijesta sasvim tanko razvaljajte na pobrašnjenoj podlozi (2-3 mm debljine).

Ja tijesto pečem u limu obloženom papirom za pečenje, (isam probala bez papira); tako mi je najlakše jer papir bacim u smeće, a limove ne moram prati, dovoljno je da ih malo prebrišem.

Na lim stavite razvaljano tijesto, nabockajte ga vilicom i sasvim tanko ga premažite vrhnjem (tijesto treba premazati sa sasvim malo vrhnja, kao da ga premazujete uljem, a ne ga zalijati vrhnjem!).

Ako niste stavili dovoljno soli u tijesto, možete sada odozgo posoliti (ja najčešće tako radim, iako se u originalu to ne radi).

Postoje razne varijante pečenja, ja sam kemijala s temperaturama, visinom prečke i funkcijom pećnice: isprobavala sam temperature od 200 do 250 stupnjeva, nižu-višu prečku, oba grijača, gornji grijač, infra grijač (žar)…

Zaključila sam da stvar najbolje funkcionira kad uključim funkciju infra grijač na stropu pećnice (žar) i pećnicu zagrijem na 250 stupnjeva pa lim s tijestom stavim na prvu prečku odozgo (tik ispod infra grijača).

Image and video hosting by TinyPic

Tijekom pečenja, na tijestu se trebaju stvarati mjehurići koji pocrne (i poslije splasnu), a palačinku/tortilju treba peći da odozgo cijela bude zlatasto-narančasta; odozdo ne treba dobiti boju.
Nemojte ih peći predugo, pazite da ne pocrne odozgo, jer onda neće biti mekane i savitljive, nego suhe i tvrde.

Ja to pečem odokativno; svaki put drugačije (moja pećnica je na struju i nekad je struja jača, a nekad slabija, i to fakat utječe na dužinu pečenja); čini mi se da to pečem, u prosjeku, oko 5 minuta.

Ipak, kad su u pitanju vrijeme pečenja, funkcija pećnice i temperaturu pečenja – u svakom slučaju trebate se prilagoditi vlastitoj pećnici (pogotovo, ako radite palačinke/tortilje malih dimenzija; ne znam koliko bi njima trebalo).

Palačinke/tortilje poslužite tople, uz pivo ili vino. Dobre su i kad se ohlade, ostanu mekane i savitljive; ne treba ih zamatati u foliju.

Nisam ih nikad probala puniti nadjevom i posluživati kao «taco»/»burrito»; ali moglo bi se i to… (iako, postoji šansa da me netko optuži da oskvrnjujem tradicionalni recept :)

Image and video hosting by TinyPic

Broj komentara: 7:

  1. Jako mi se sviđa ova tortilla. Sigurno je dobra ako se i napuni s nečim :)

    OdgovoriIzbriši
  2. Fenomenalno... ovo mi se JAKO svidja...

    OdgovoriIzbriši
  3. Super izgledaju,baš onako starinski ,što ja jako volim!

    OdgovoriIzbriši
  4. Shangri La Food; hvala:) i meni se sviđa:)))

    maslinka; hvala:) probaj:)

    stočiću postavi se; hvala:)

    OdgovoriIzbriši
  5. Genijalni su draga moja,ma jako,jako mi se dopadaju!

    OdgovoriIzbriši
  6. odlično !! ne bih ni ja ovo nazvala kolačem, ali tortilja ili palačinka svakako da. I super mi izgleda, sviđaju mi se sastojci, bilježim za isprobavanje :)

    OdgovoriIzbriši