Foto

Dragi posjetitelji bloga... dobrodošli.

Ako tražite recepte za zdravu prehranu, na pogrešnoj ste adresi: ovaj blog krcat je receptima za nezdravu prehranu. Osim toga, ovaj blog nije posvećen fotografiranju hrane (ja par puta okinem mobitelom, tek toliko, da imam kakvu takvu fotografiju), zato - nemojte očekivati "umjetničke fotografije".
* * *
Nadalje, na blogu se ne nalaze samo recepti za jela koja ja volim; ima tu puno toga što ja ne volim, ali
«igrom slučaja» našlo se na blogu. Smatram da imam pravo napisati da se meni nešto ne sviđa, pa neka Vas ne šokira kad se negativno očitujem o nekom receptu.

* * *
Što se tematike tiče, ovaj blog spada među hrvatske food-blogove. Po toj logici očito i ja spadam među food-blogere, no, prema vlastitoj želji ne sudjelujem u «akcijama» koje pokreću neki hrvatski food-blogeri. Dakle, svojevoljno nisam sudjelovala u «pritužbama» na HRT-ovu emisiju, nemam nikakve veze s novinskim člankom u Vjesniku, itd.

Sanela

16. 02. 2011.

Weinheimski motani kruh

"koji se miksa" :)

(Naziv kruha potječe iz njemačkog jezika; dakle piše se "Weinheimski", ali izgovara se: "vajnhajmski".)

Ne, nisam zavoljela domaći kruh. Ali svi oko mene toliko non stop snatre o domaćem kruhu da meni svako malo proradi znatiželja. I zato se povremeno udobrovoljim i bacim na isprobavanje nekog novog recepta – kao bih možda shvatila što je to tako posebno na domaćem kruhu. Ipak - ja nikako da to shvatim. Ovaj kruh napravila sam jednom, pojeli smo ga i bio je u redu, ali ja nemam sad namjeru usvojiti tu naviku pečenja kruha: kad meni treba kruh kupim ga u dućanu. 
Očito imam zakržljale okusne receptore pa meni domaći kruh nije ništa ukusniji od kupovnog. Da budem iskrena, kupovni kruh mi je neusporedivo ukusniji od domaćeg (ako su u kupovni kruh stavljeni kakvi dodaci, svaka čast, odlično su iskombinirani, jer meni domaći kruh nikad nije tako fin kao kupovni).

Ovaj kruh nije kao tzv. Kruh koji se ne mijesi. Ovaj kruh se mijesi, ali ne rukama(!), nego mikserom (svrdlastim nastavcima za tijesta!); moglo bi se reći da je to onda «kruh koji se miksa»:DDD  pa se onda diže 10-12 sati u hladnjaku u zatvorenoj posudi, a onda se više ni ne miksa ni ne mijesi (!), nego se oblikuje, ugura u zagrijanu pećnicu i ispeče.

Taj kruh podsjetio me na Kruh koji se ne mijesi jer «pucketa» dok se hladi, a ima i rupice kao spomenuti Kruh.
Pisala sam već o tome da me famozni i nahvaljeni Kruh koji se ne mijesi nije oduševio (jer kako rekoh, ne oduševljava me domaći kruh), a jedan od razloga zašto mi se nije svidio je i to što je imao jako tvrdu i debelu koru. Ne znam jesam li samo ja imala taj problem, a možda sam nešto i zaribala u postupku… budući da baš nemam iskustva s pečenjem kruha. U nekim tekstovima, komentarima… za Kruh koji se ne mijesi, vidjela sam da drugi spominju  «hrskavu» koru, i na mojem kruhu kora jest bila hrskava -  ali i debela i tvrda.

Na ovom «kruhu koji se miksa»:) kora je bila hrskava, ali tanka, i zato mi se ova verzija kruha «malo više sviđa».  Ipak, to pečenje kruha neće mi prijeći u naviku, dok ima dućana, nema straha da ću ostati bez kruha!

Kruh se radi od bijelog brašna, a posipava se raženim: nemojte me pitati zašto je to tako, jer nemam blage veze (ne razumijem se ja u te cake i finese oko pečenja kruha).
Bitno je da smjesu miksate 10 min. i onda ju stavite u hladnjak ( preko noći) i onda ju drugi dan ne mijesite, nego samo oblikujete i pečete!

U originalu, potrebno je 10 g suhog kvasca. Budući da je «kod nas» suhi kvasac pakiran u paketiće od 7 g, (naravno, ima i većih pakovanja od 100-200-500 g, ali ja ih ne kupujem jer bilo bi mi «komplicirano» svaki put dozirati potrebnu količinu kvasca, trebala bi mi nekakva precizna digitalna vaga!) - ja sam upotrijebila samo taj jedan paketić. Mogla sam otvoriti i drugi paketić pa dodati još oko 1/3, ali smatram da to nije potrebno. Ili sam mogla smanjiti količinu brašna na 400 g, a sukladno tome staviti i manje vode... ali nisam.

Za spremanje tijesta upotrijebila sam staklenu vatrostalnu posudu s poklopcem, mogla sam uzeti i plastične posude, ali ova mi je bila pri ruci. Nemojte me pitati mogu li se upotrijebiti keramičke vatrostalne posude, jer nemam pojma – ja se držim onoga što piše u receptu.





Sastojci
500 g glatkog pšeničnog brašna
10 g suhog kvasca (ja sam stavila 7 g)
300-350 ml hladne vode
1 čajna žlica soli
+
ulje
raženo brašno


U posudu za miksanje stavite brašno, kvasac, sol i vodu (možete prvo staviti 300 ml vode pa potrebi dodati ostatak; ja sam upotrijebila 350 ml vode i nije bilo previše).
Sve miksajte mikserom (svrdlastim lopaticama za tijesto), 10 min. na najvećoj brzini. Ako se tijekom miksanja smjesa lijepi za lopatice miksera, nauljite ih.

Plastičnu posudu s poklopcem (npr. za spremanje hrane) ili staklenu vatrostalnu posudu (s poklopcem) dobro nauljite po dnu i stranicama (vodite računa o tome da posuda bude dovoljno velika kako bi tijesto moglo nesmetano «rasti»).
Izmiksanu smjesu odmah prebacite u posudu, poravnajte i zagladite, pa pokrijte poklopcem. Ako nemate poklopac za posudu, nauljite komad folije pa njime prekrijte tijesto. Posudu stavite u hladnjak na 10-12 sati.

Na početku pripreme…













... nakon 12ak sati.

























Na fotkama se baš i ne vidi puno, ali "označila" sam tijesto pa se može vidjeti da se diglo nakon što je u hladnjaku provelo oko 12 sati.


Nakon 10-12 sati uključite pećnicu da se zagrije na 240 stupnjeva.
Lim za pečenje dobro(!) posipajte raženim brašnom (lim možete obložiti papirom za pečenje pa onda njega posipati brašnom).
Posudu izvadite iz hladnjaka te spatulom (a ne rukama!) odvojite dignuto tijesto od rubova i istresite ga, pomoću spatule,  na pobrašnjeni lim, nemojte ga mijesiti(!) i što manje ga dirajte prstima. 















Tijesto odozgo pobrašnite raženim brašnom pa ga spatulom prepolovite na dva jednaka dijela. 















Pobrašnjenim rukama svaki komad dva puta brzo zaokrenite oko njegove vlastite osi: kao da žmičete rublje. Trebate dobiti dva «(s)motana» duguljasta kruščića: zato se kruh zove motani kruh (a možete ih smotati i na neki drugi način; ja se baš i nisam držala uputa iz recepta).















Tako oblikovane kruščiće odmah stavite u zagrijanu pećnicu (nemojte ih ostaviti da se dižu!).

Pecite ih oko 15 min. na 240 stupnjeva, a onda smanjite temperaturu na 200 stupnjeva i pecite ih još 15ak min.

Pečene kruščiće premjestite na pladanj i ostavite da se ohlade.



Broj komentara: 12:

  1. Prekrasno izgleda i ne sumnjam da je odličan. prednost, i to velika, domaćeg kruha je u tome što točno znaš njegove sastojke. Pekari stavljaju strašno puno aditiva kako bi kruh bio što veći i slabo ga peku kako bi trošili manje struje i kako bi kruh bio teži (jer ga pečenjem ne posuše koliko treba). O tome kako im po kruhu, brašnu i ostalim namirnicama trče štakori i miševi mogu pričati samo oni koji su radili u svim tim užasnim pekarnicama po Zagrebu. Koje stalno niču. Hrvatska je jedina zemlja u kojoj se na svakom koraku prodaju stalno jedna te ista peciva i kruh. Drugdje ljudi prodaju hranu!

    OdgovoriIzbriši
  2. Κάθαρσις;
    Pisala sam već o tome da me aditivi ne brinu, a više puta sam izrazila i oduševljenje kupovnim kruhom jer mi je daleko ukusniji, nego domaći (dakle, svaka čast aditivima u kupovnom kruhu, jer uistinu su odlično odmjereni i usklađeni – jer domaći kruh meni nikad nije ni približno tako ukusan kao kupovni).
    Što se tiče ovoga «znaš točno njegove sastojke», ne znam bi li me to trebalo «tješiti», ali ja ne sijem pšenicu doma, ne žanjem ju (i nemam namjeru početi) – dakle, brašno od kojeg radim taj «domaći» kruh kupujem u dućanu – a to brašno koje kupim može biti uvezeno odakle god i može sadržavati bilo što – pa nisam toliko glupa da bih vjerovala onoj famoznoj deklaraciji proizvoda s pakiranja na koju bilo tko može napisati bilo što. Dakle, ja smatram – da nemam pojma čega sve ima u tom kruhu koji sam doma ispekla (jer nema teoretske šanse da saznam čega sve ima u brašnu koje sam kupila!). A najbolja mi je jedna kolegica koja za masne novce kupuje nekakvo brašno s nekakvog, valjda seljačkog imanja – oni tamo mogu bilo kakvo kupljeno brašno prepakirati u svoju ambalažu, tako da nema ni govora o tom famoznom bio brašnu od pšenice iz bio uzgoja!

    OdgovoriIzbriši
  3. Mozda nisi ljubitelj domaceg hleba,ali ti je sjajan!!I ja ga pravim,ali ga nisam nikad na kraju tako motala,bas cu da probam!

    OdgovoriIzbriši
  4. Ja z razliku od tebe volim domaći kruh. A ne radim ga često jer ne znam stati kada počnem jesti ga. Ovaj mi je vrlo zanimljiv i mislim da ću ga rado probati napraviti!

    OdgovoriIzbriši
  5. Dopada mi se kako izgleda - rusticno i sa velikim rupama. Ja nisam voljela to sto se domaci kruh mnogo mrvi vec drugi dan; kasnije sam pronasla specijalno brasno i sad obozavam praviti domaci kruh.

    OdgovoriIzbriši
  6. Lijep pozdrav iz Splita,jako mi se svidja tvoj blog,postovi su ti odlicni,fotke bas lijepe/joj kad cu se ja naucit fotkat/,a i dijelimo istu hedonisticku filozofiju u svezi s hranom!Puno slatkih pozdrava,,,citamo se

    OdgovoriIzbriši
  7. Ja probala napravit tvoj kruh. Odlično je ispao, radila sam duplu mjeru i ispekla u krušnoj peći. Recept za preporučit svakom tko voli raditi kruh kod kuće. Bravo Sanela,

    OdgovoriIzbriši
  8. Maja;
    Hvala. Ne znam zašto se ovako mota... probaj.

    Snježa;
    Ja nemam taj problem, pogotovo s domačim kruhom. Moglo bi se dogoditi da ne mogu prestati jesti kupovni kruh, ali domaći nikako, on mi nikad nije tako fin kao kupovni.

    Jasna;
    Ja mrvljenej kruha doživljam kao normalno, tako da mi to nije problem, mnei je problem to što mi domaći kruh nikad nije ukusan kao kupovni.

    aaidjs;
    Hvala, ovo o fotkama shvatit ću kao kompliment iako je više nego očito da se ja oko fotki ne trudim: okinem 2-3 puta mobitelom, tek toliko da imam nekakvu fotku. Problem je u tome što ja nisam zainteresirana za fotkanje. Čak i da mi fali talenta, ali da me fotkanje veseli, mogla bih se potruditi oko toga, ali meni je fotkanje zadnja rupa na svirali.
    Moja kolegica ima 2 lijeve noge za plesanje, ali ona obožava plesati i uopće joj ne smeta što se drugi smiju kad ju gledaju dok pleše i kažu da izgleda ko kreten. Osim što ja imam "2 lijeve ruke za fotkanje" mene fotografiranje uopće ne zanima. Još imam fobije od jednog slavlja na kojima su mi dali aparat u ruke i od mene očekivali da fotografiram uzvanike: ja nikako da shvatim kako fotografiranje nekome može biti interesantno; "odradila" sam to fotografiranje, i to doslovno "odradila" jer mene to uopće nije zanimalo.
    Oko ove hedonističke filozofije se potpuno slažemo:)
    Pozdrav:)

    OdgovoriIzbriši
  9. Dunja;
    Zaista dojmljivo! Ti voliš peći kruh pa takvi recepti kod tebe imaju prioritet. Kod mene je situacija sasvim suprotna. Što se ovakvih recepata tiče, zabilježim one u kojima se tijesto na neki «poseban» način mijesi (ili ne mijesi:) ali ti recepti onda kod mene godinama čame u nekom folderu, dok mene ne lupi znatiželja – tj. da još jednom pokušam shvatiti tu foru s pečenjem kruha kod kuće. Ne znam koliko će još ta moja znatiželja trajati, možda u bližoj budućnosti potpuno odustanem od isprobavanja recepata za kruh.
    I ovaj recept imam spremljen već 4-5 godina i tek je prije par tjedana «došao na red» za isprobavanje, a ti si ga isprobala praktički čim si ga vidjela:) Lijepo je da se nekome i taj recept sviđa.
    Kad sam pisala post, bilo mi je smiješno što više ne postoji ni internetska stranica s koje sam bila preuzela taj recept, pa kad sam u postu navodila izvora, na netu sam tražila neku drugu stranicu s takvim receptom (ali tog istog recepta ima na više raznih stranica pa nije bilo problema).

    OdgovoriIzbriši
  10. DA BI KORA OMEKŠALA NAKON PEĆENJA KRUHA TREBA JE PREMAZATI LAGANO SA ULJEM

    OdgovoriIzbriši
  11. Anonimno;
    meni na ovom kruhu kora nije bila tvrda, a što se drugih kruhova tiče, nisam isprobavala to s uljem jer nemam naviku peci kruh doma.

    OdgovoriIzbriši
  12. Meni je tijesto bilo tvrdo, bjezalo sa miksera, nije se dalo lako 'svrdlati';D...dodouse radila sam pola mjere: 250 gr i plusminus 175 ml vode[zao mi bacati namirnice zato pola]...mrzim domace hljebove, no ovome sam dala sansu...sad je u frizideru, cekam da prodje 10 sati...ako 'floppe',nikom nista...probacu nekad jos foccaciu napraviti a onda totalno odustati od domacih peksimeta...

    OdgovoriIzbriši